Marko Jurić

JURIĆ, Marko (Subotica, 25. IV. 1880. – Subotica, 24. X. 1949.), zemljoposjednik i političar. Sin je Stipana i Mande, rođ. Halasević. Nakon školovanja u Subotici vodio je obiteljski posjed na Žedniku. Baveći se stočarstvom i trgovinom stokom te izvozom svinja, kao vojni dobavljač u vrijeme Prvoga svjetskog rata stekao je velik imetak. Potkraj 1920-ih posjedovao je kuću u Strossmayerovoj ulici br. 7 te 293 jutra zemlje na Žedniku. Imao je dva sina, Stipana (1902.-1928.) i Marka (1906.- 1943.)

     Sudjelovao je u prijelomnim društvenim događajima ujesen 1918.: bio je član subotičkoga Bunjevačko-srpskoga narodnoga odbora, osnovanoga 10. XI. 1918. u velikoj dvorani kavane Hungaria, te član subotičkoga izaslanstva na samoproklamiranoj Velikoj narodnoj skupštini 25. XI. 1918. u Novom Sadu, na kojoj je proglašeno odcjepljenje Banata, Bačke i Baranje od Ugarske. Kao pristaša međuratnih srpskih režimskih političkih struja, isprva Narodne radikalne stranke (NRS), čijega je subotičkoga ogranka neko vrijeme bio predsjednik, a zatim Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ), biran je na parlamentarnim izborima za zastupnika u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, 1923., 1924., 1927. i 1938. Banski vijećnik Dunavske banovine bio je 1930.-38., a u tom je razdoblju obnašao i visoke stranačke dužnosti u JRZ-u. Imenovan je za i gradonačelnika Subotice, ali je na tom položaju ostao razmjerno kratko od 18. XI. 1938. do 22. VI.1939., kad ga je naslijedio Ladislav Lipozenčić. U više navrata od 1919. imenovan je i u gradski parlament – Prošireni senat. Obavljao je i mnoge druge visoke funkcije u različitim udrugama i organizacijama, poput potpredsjedničke u Jugoslavenskom Lloydu, subotičkoj udruzi trgovaca i obrtnika Slavena.

U svojom cjelokupnom društvenom i političkom radu pokazao se kao ogorčeni protivnik hrvatstva među Bunjevcima. Posebice je ostao zapamćen po govoru u Narodnoj skupštini 1925., u kojem je istaknuo da ima spoznaja o “nasilnom pohrvaćivanju Bunjevaca i Šokaca od strane hrvatskih separatista, i to od dana oslobođenja, kada su bili izaslani iz Zagreba”. Otvoreno se zauzimao za širenje prosrpske političke orijentacije među subotičkim Bunjevcima, u čemu je bio razmjerno uspješan. Time je bio motiviran i njegov angažman na okupljanju bunjevačkih zemljoposjednika oko Zemljodilske kasine te Zemljodilske stranke. No ta se stranka, kojoj je na čelu bio Ivan Crnković, ubrzo utopila u NRS. Kada je na skupštini Zemljodilske kasine 5. IV. 1925., nakon ostavke Marka Jurića, za predsjednika izabran Ivan Crnković, Jurić je imenovan doživotnim počasnim predsjednikom, a njegova je slika trebala trajno krasiti prostorije Kasine.

Zastupao je stajalište da Bunjevci nisu ni Srbi ni Hrvati, nego poseban narod. To je stajalište zastupao i subotički veliki župan, Jurićev partijski kolega radikal Dragoslav Đorđević. Ono se ogleda i u pisanju lokalnih listova koji su bili pod utjecajem te skupine, ponajprije Subotičkoga glasnika i Bunjevačkih novina (1924.-27.). Jurić i Đorđević imali su presudnu ulogu pri osnutku Bunjevačke prosvetne matice 1925., koja je imala zadaću širiti kulturu “bunjevačkoga naroda”. Ta ustanova, koju su u tisku nazivali i „birtaškom maticom“, prestala je djelovati već početkom 1930-ih, a Jurić je zgradu u kojoj je imala sjedište 1933. prodao Rimokatoličkoj crkvi. Ondje je uskoro osnovana Subotička matica, koja je bila hrvatski i katolički orijentirana. Sa smijenjenim gradonačelnikom Dragoslavom Đorđevićem politički se razišao i sukobio u vrijeme izbora 1927.

Subotički prohrvatski tisak nazivao ga je „radikalskim harambašom“. Žestoko je negirao hrvatstvo Bunjevaca, ističući, primjerice, kako to prenosi Subotički glasnik od 20. I. 1927. da „u Subotici žive Bunjevci, Srbi, Mađari i Jevreji, ali Hrvata nema, nikad ih nije bilo i neće ih biti“.

Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:47. Gr. 878/931; F:68 V 409/950.

Lit. : Govor našeg narodnog poslanika g. Marka Jurića u parlamentu, Bunjevačke novine, br. 10, Subotica, 4. III. 1927; Jedan naručeni govor, Neven, br. 9, Subotica, 3. III. 1927; M. Protić, Zlatni dani Subotice, Subotica, 1930; P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini od najstarijih vremena do 1929. godine, Zagreb, 1930; M. Grlica, G. Vaš, Subotičko višestranačje, Pro memoria, br. 9, Subotica, 1990; K. Kuntić, Uticaj političkih promena na položaj i nacionalno izjašnjavanje Hrvata-Bunjevaca u Bačkoj tokom 20. veka, u: Dijalog povjesničara – istoričara, 5, Zagreb, 2002; S. Mačković; Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca (1686.-1936.), Hrvatska revija, 3, Zagreb, 2005; Hrvatski biografski leksikon, 6, Zagreb, 2005; M. Bara, Somborska deklaracija i njezino značenje za bačke Hrvate, Časopis za suvremenu povijest, 3, Zagreb, 2006; M. Bara, Stjepan Radić i bački Hrvati, u: Identitet bačkih Hrvata, Zagreb – Subotica, 2010.

S. Mačković

HRVATSKI BIOGRASKI LEKSIKON http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9257

JURIĆ, Marko, političar (Subotica, 1880 — Subotica, 24. X. 1949). Subotičko Bunjevačko-srpsko narodno vijeće izabralo ga je 24. XI. 1918. za predstavnika u Narodnoj skupštini u Novom Sadu, na kojoj je donesena odluka o priključenju Vojvodine Kraljevini Srbiji. Kao član Narodne radikalne stranke biran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS na izborima 1923, 1925. i 1927. U Subotici je neko vrijeme predsjednik ogranka stranke, 1922. suosnivač i od 1927. predsjednik Zemljodilske kasine, 1925. suosnivač i do 1930. predsjednik Bunjevačke prosvetne matice te u 1930-im više puta gradski vijećnik. U razdoblju 1934–38. bio je vijećnik Dunavske banovine, na izborima 1938. izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini na listi Jugoslavenske radikalne zajednice, a 1938–39. subotički gradonačelnik. Suprotstavljao se tvrdnjama da su Bunjevci i Šokci Hrvati te se zauzimao za njihovu suradnju sa Srbima.

LIT.: Jedan datum u istoriji Bunjevaca. Subotički glasnik, 3(1927) 1, str. 1. — Predsednik Zemljodilske Kasine narodni zastupnik g. Marko Jurić. Bunjevačke novine (Subotica), 4(1927) 14, str. 3. — P. Pekić:Povijest Hrvata u Vojvodini od najstarijih vremena do 1929. godine. Zagreb 1930, 228, 251, 254, 256–257, 261, 292, 305. — A. Sekulić: Bački Hrvati. Narodni život i običaji. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1991, 52, str. 87–88. — S. Bačić (Bruno Skenderović): Formiranje nacionalne svijesti kod Bunjevaca u Bačkoj. Marulić, 31(1998) 3, str. 485.
Nikica Barić i Stevan Mačković (2005)

 

Advertisements

O felis catus
35 godina tragam za mrvicom istine u proslosti, ali je nisam nasao jos.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: