Staniša Neorčić (1868-1926)

Staniša Neorčić, 1868-1926

prepis iz Bunjevačkih novina od (br. 18) od 30.4.1926.
„Posle ujedinjenja, kada je nastupilo vreme za političko opredeljivanje, pokojni Staniša Neorčić stavio se na čelo za akciju, da se Bunjevci opredele za onu političku orijentaciju, koja ukazuje da se stvori stranka sa braćom Srbima zajednički, kao što je bilo u vreme Mađara. Ova akcije je stvorila Zemljodilska kasina, među čijim osnivačima je bio jedan od najjačih stubova pokojni Staniša Neorčić.“

a WIKIPEDIA kaže:https://hr.wikipedia.org/wiki/Stani%C5%A1a_Neor%C4%8Di%C4%87

Staniša Neorčić

Staniša Neorčić je bačkihrvatski književnik. Pisao je prigodne pučke pjesme.

Nazočio je osnivačkoj skupštini stranke koju je osnovao Beno Sudarević 13. lipnja 1906., uoči samih izbora. Nazočio je zajedno s bilježnikom Fabijanom Malagurskim, kojeg su zamolili neka im bude odvjetnik, Vranju Sudarevića kojeg su zamolili neka bude predsjednik, a sudjelovanje u novoj stranci ponudili su osim to dvoje, odvjetnički pisari Stipan Matijević i Josip Vojnić Hajdukov. Osnivačkoj su sjednici još nazočili Pajo Kulundžić, Andrija Pletikosić i drugi. ^[1]

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

 

a HRVATSKA RIJEČ kaže:http://www.hrvatskarijec.rs/vest/A657/Stanisa-Neorcic:-RODU/

Staniša Neorčić: RODU

20.02.2004 00:00, Rubrika: Kultura, Broj: 55
Iz antologije poezije Bunjevačkih Hrvata Geze Kikića

Stupaj naprid, mili rode!

Drž se knjige i slobode

Da i na nas sunce sine,

Da nestane pomrčine.

Što je naše nek nam milo

Kao što je majki bilo

Kad nas mlikom odgojila

I Bunjevcem porodila.

Budmo složni dok nas traje!

Tako ćemo dostić raja

Ako ćemo ljubit svoje,

A poštivat tuđe što je.

Dakle, složno draga braćo,

Dok je nas i našeg traga,

Ljubav nek nam bude žarka

Jer nas rodi slavna majk

Staniša Neorčić je rođen 1868., a preminuo 1926. godine. Bio je podrijetlom iz siromašne subotičke obitelji iz Gata, a nakon svršene pučke škole izučio je brijački zanat, kojim se bavio sve dok nije postao član uprave Pučke gazdačke banke i bankarski činovnik. Vrsni orator, Neorčić je taj dar obilato koristio u manifestiranju svoga domoljublja i političkog angažmana. Usprkos političkoj bliskosti s istomišljenicima mađarske buržoazije i peštanske vlade u sputavanju političkih težnji hrvatskog pučanstva u Subotici i okolici, Neorčić je svojim osobnim radom i umješnim političkim govorima stekao nemalu popularnost i povjerenje građanstva. Kao talentirani pučki pjesnik (na tragu prvog takve vrste u našem korpusu – Šime Ivića) zadobio je naklonost predstavnika vlasti, ali je te pogodnosti koristio za poboljšavanje egzistencijalnih uvjeta mnogih bunjevačkih Hrvata. Posebice se isticao u pjesmama socijalnoga naboja (»Poslidnja utiha sidoga radnika«, primjerice).

a BUNJEVCI kažedu: http://www.bunjevci.net/knjizevnost/11

Staniša Neorčić

Rođen je 1868. godine na periferiji Subotice – Gatu. Umro je u Subotici 1926. godine. Rodom je iz skromne građanske porodice. Završijo je osnovnu škulu, da bi kasnije očo na zanat za berbera. No, ovim se nije bavijo dugo. Kad je otvoren prvi bankarski zavod u Subotici, on prilazi na misto bankarskog činovnika.
Bijo je izrazito dobar govornik, što je obilato koristijo u političkoj borbi za bunjevačkog gradonačelnika Lazu Mamužića. Što ga je jasno svrstalo na stranu mađarske buržoazije, prije svega u sputavanju ideja nacijonalnog bunjevačkog priporoda, ko i političke borbe za ostvarivanje svoji prava. Ko vešt političar, prije manipulator masa, Neorčić nije navuko mržnju naroda na se. Čak suprotno, svit ga je cinijo i volijo.Uživo je punu naklonost garadonačelnika, a pogodnosti tim stečene, koristijo je uda bi pomogo mnogim bunjevacima.
Piso je poeziju i bijo je saradnik skoro svi novina u Subotici. Ai i unatoč tom nije objavljena ni jedna njegova posebna zbirka.
Piso je lirske i epske pisme, inspirisane narodnim rodoljubljem, socijalnom borbom protiv izrabljivanja nadničara: Poslidnja utiha sidog radnika. Piso je i satirične pisme: Pokalde, Jel te nane?

i još malo literature o Staniši:  file:///C:/Users/DIR20130305/Downloads/8_Skenderovic_CSP_2012_1.pdf

ROBERT SKENDEROVIĆ,  Oblikovanje bunjevačkog političkog identiteta u Bačkoj tijekom druge polovine XIX. stoljeća

Sin Staniše – Paja Neorčić se 1926. godine obratio gradskim vlastima – Senatu. Kako je nasledio zemljište 2 lanca zemlje pored Bajmočkog puta, dao ga je percelisati i namenio za gradnju kuća. Ali, da bi se stanovnici tog novog naselja lakše pronalazili on predlaže i ime za taj deo – “Naseljište Staniše Neorčića Tepše”. Kako Paja ističe, njegov je “pokojni otac bio pripoznat u Subotici, a što više vladin je čovek bio od početka do njegove smrti”. Sve je to izgleda bio dovoljno gradskim ocima pa se oni 1927. doneli Odluku da ispune Pajinu želju, i nazvali taj deo “Naseobina Staniše Neorčića Tepše”. https://mixsu.wordpress.com/danas-crveno-selo-je-nekada-bila-naseobina-stanise-neorcica-tepse/?fbclid=IwAR20rST6ZMMsTMYnGub2IyMiQhUcf_mJyeSmmfS2jjSn_z5Rh4S4XCSDVrc