Bioskop KORZO
KORZO MOZI R.T. (Korzo bioskop d.d.). Firma je registrirana ožujka 1917. godine i upisana u registarske knjige pod oznakama Ct VII str. 110-112. Kao vlasnici 195 od 200 emitiranih akcija ubilježeni su dr. Ferenc Fenyves i Henrik Braun te pored njih dr. Emil Havas (Hönig Mano) odvjetnik ali i književnik, dr. Elemer Kálmár, odvjetnik i dr. Ney Lászlo, liječnik. Ta firma je već na početku svog rada, te 1917. godine, iznajmila prostorije u Gradskoj kući.
To je bila nakadašnja radnja „Tausig“ (u prizemlju, na uglu prema Štrosmajerovoj ulici.) Ugovor o tome su potpisali dr. Biró Károly gradonačelnik u ime zakupcodavca i dr. Fenyves te Henrik Braun, kao zakupci. On je glasio na 12 godina i predviđao je isplatu 92 000 k. kirije Gradu u tom periodu. Pored toga, „Korzo“ je već krajem 1917. i u 1918. godini održavao predstave i u sali hotela „Pest“. Poduzeće je u novoj jugoslavenskoj državi stavljeno pod sekvestar, koji je trajao sve do 1924. godine. Nakon 1918. godine, pošto su vlasnici kina, da bi izbegli probleme sa nestašicom struje, koja je tada vladala, izgradili u dvorištu zgrade bez odgovarajuće dozvole posebnu kućicu za benzinski agregat kojim su obezbeđivali napajanje strujom, Grad je prijetio pokretanjem sudskog postupka za raskid ugovora. No, ipak je stvar izglađena; zakupac je pristao da plaća 24 000 umesto 8000 k. godišnje zakupnine, i dobio dozvolu da koristi benzinski motor u slučaju nestanka struje. Početkm 1920. godine u gradu vlada epidemija španske groznce. Bioskop ipak moli od gradskih vlasti dozvolu za održavanje predstava uz obrazloženje „…jer će time naša slovenska svest, jezik i kultura među narodom da se većma rasprostire“.
Kino (u prostorijama prizemlja Gradske kuće) je 13.V.1920. godine bio meta jednog napada, kako su vlasnici tvrdili – sa političko nacionalnom pozadinom. Među organizatorima i učesnicima napada bili su Jovan Milošev i Danča Aradski, u službi redarstva. Tada je „rulja od 20 lica“ uništavala inventar kina Korzo. Pretpljena je šteta od 20 000 kruna. Vlasnici su se žalili na Gradsku i Tajnu policiju, koja nije ništa učinila da taj napad spreči. Pisali su i Ministarstvu unutrašnjih djela, tražeći da se krivci pronađu i kazne, te da se šteta nadoknadi. U tom dopisu pišu da su oni prvi koji su počeli „…u interesu jugoslovenske kulture uz velike žrtve i tehničke poteškoće nabavljati filmove sa natpisima jugoslovenskim.“ Kao direktor društva tada je potpisan odvjetnik Franjo Malagurski. O poslovanju u 1921. godini daje ilustraciju i molba za smanjenje najma koju „Korzo“ piše Senatu. Iz nje se može zaključiti da je opadalo interesovanje publike, time i prihodi, a rasli troškovi režije, plaća i iznajmljivanja filmova. Sigurno je da je i investicija – kupovina kina „Lifka“ ( Trg Ćirila i Metoda 19), koja je obavljena ožujka 1921. godine, za cijenu od 750 000 kruna, doprinela slabijem materijalnom stanju. Ime „Korzo bioskop d.d.“, zvanično se javlja tek od 1924. godine. Ali promjene u vlasničkoj strukturi se zbivaju od 1921, kada u Upravni odbor ulaze Antun Bešlić, dr. Mirko Ivković Ivandekić i Ivan Ivković Ivandekić, svjedoče o pokušajima da se firma prilagodi novim društvenim okvirima. Sa izmjenama osnovnih pravila 1931. godine, društvo je preuzelo od Henrika Brauna i Ferenca Fenyvesa dozvolu za održavanje bioskopskih predstava kao i pravo zakupa lokala u Gradskoj kući. Tada se u Upravnom odboru javljaju: Mirko Jakobčić, kao najveći akcionar sa 661 akcijom, Aleksandar Lifka, dr. Miloš Pavlović, Gustika Fister. Po izvještaju banke 1930. godine, 95% akcija je u rukama obitelji Jakobčić. U tom periodu poslovanja firma je bilježila gubitke. Zbog toga, pošto je za poslovnu 1933, iskazan gubitak od 253 698 dinara, Glavna skupština krajem 1934. godine, izriče likvidaciju.
Izvori: Povijesni arhiv Subotica (POAS), F:47. 1201. III 16/1919; III 205/1919; XX 574/11920; F:2.253/1918.
Lit. S. Mačković, Industrija i industrijalci Subotice (1918-1941), Subotica, 2004.
