Bek Mano (Beck Manó) fabrikant sapuna

  „BEK MANO“

Proizvodnju sapuna, zanatskog karaktera započeo je Bek (Beck) Mano[1]  još 1890.  godine  (obrtnica  A 53/7901/1890). Nakon 1918. godine, radnionica je proizvodila sve vrste toaletnih sapouna, kao i sapun za pranje. „Uređaj se  sastoji od kotlova za kuvanje sapuna koji imaju  mehanički  stroj za mešanje i mašina za izradu t.z. piliranih sapuna.“[2]  Nalazila  se na adresi Prestolonaslednika Petra 50.

Nova dozvola, za industrijsku radnju, koju će voditi  sin osnivača, Andrija Bek (Beck Ándor )[3] hemijski inženjer po obrazovanju, izdata je 1924. godine ( C 33/27346/1924 ).

Nove mašine kupljene su 1928. godine u Berlinu. To su bili „stroj za rendisanje, pilirinje i presovanje sapuna“. Cena ime je  bila  2270 RM. Uveženi su bez plaćanja carine.[4]

Pored  izrade sapuna firma se bavila i proizvodnjom sveća. Zapošljavala je  najviše do 20 radnika, i proizvodila do 15 vagona sapuna i sveća. U 1936. godini radi  sa 70% kapaciteta. Sirovine, kokosovo ulje uvozi iz Indije i Južne Amerike, eterična ulja iz Francuske i Nemačke.

Nakon smrti osnivača 1936, kao prokurista je ubeležen sin Andrija.F 86 240

Posle rata je došla pod Upravu Narodnih dobara. Tada je popisano 4 elektromotora,  2 mašine za piliranje, 2 prese, 2  prese  za štancanje, 5 kotlova  za kuvanje sapuna, 2 uređaja za sušenje i 1 mašina za hlađenje.[5]  Mašine  su  nakon  toga  prenete  delom  u Osijek, delo u Kragujevac i Novi Sad.

 

IZ HRVATSKE RIJEČI: http://www.hrvatskarijec.rs/vest/A5925/Kuca-Sime-Stipica-%E2%80%93-Somborski-put-48/

38_ Somborski put 48

Somborski put 48

Kuća na Somborskom putu na broju 50 prešla je do 1906. godine u vlasništvo Manó Becka, tvorničara sapuna, kako svjedoči Maluševljev adresar. Manó Beck je proizvodnju sapuna pokrenuo još 1890. godine kada mu je izdana obrtnica (A 53/7901/1890). «Nakon 1918. godine, radionica je proizvodila sve vrste toaletnih sapuna, kao i sapun za pranje. Uređaj se sastoji od kotlova za kuhanje sapuna, koji imaju mehanički stroj za miješanje i stroj za izradu tzv. piliranih sapuna. Nalazila se na adresi u Ulici prijestolonasljednika Petra (Somborski put ) 50. Nova dozvola za industrijsku radnju, koju će voditi sin osnivača Andrija Bek (Beck Andor), inženjer po obrazovanju, izdata je 1924. godine (C 33/27346/1924.). Novi strojevi kupljeni su 1928. godine u Berlinu. To su bili «strojevi za rendisanje, piliranje i presovanje sapuna». Cijena im je bila 2.270 RM. Uvezeni su bez plaćanja carine. Pokred izrade sapuna, tvrtka se bavila i proizvodnjom svijeća. Zapošljavala je najviše do 20 radnika i proizvodila do 15 vagona sapuna i svijeća. U 1936. godini radi sa 70% kapaciteta. Sirovine – kokosovo ulje uvozi iz Indije i Južne Amerike, eterična ulja iz Francuske i Njemačke. Poslije rata je došla pod Upravu narodnih dobara. Tada je popisano 4 elektromotora, 2 stroja za piliranje, 2 prese, 2 prese za štancanje, 5 kotlova za kuhanje sapuna, 2 uređaja za sušenje i 1 stroj za hlađenje. Strojevi su nakon toga prenijeti dijelom u Osijek, dijelom u Kragujevac i Novi Sad.»
Obje kuće zaslužuju biti istražene na terenu i kao svjedočanstvo bogate subotičke povijesti sačuvane od propadanja. Kuća Šime Stipića to zaslužuje jer pripada grupaciji kuća obitelji Stipić, koje bi trebalo istražiti kao poseban fenomen, a kuća Manó Becka, zato što je bila tvornica sapuna o kojoj vrlo malo znamo, a koja govori o subotičkom poduzetništvu, koje je početkom stoljeća bilo vrlo razvijeno i koje bi moglo potaknuti ideje za razvijanje današnjeg poduzetništva spalog na vrlo niske grane. Osim toga, kuća Manó Becka, odnosno Fabijana Balaža Pirija jedna je od sve rjeđih primjera klasicističkih kuća u gradu. Na njoj ima dovoljno elemenata za restauraciju te bi mogla biti obnovljena u potpunosti.

 

[1] Bek Mano je preminuo 1.06.1936. Bekova  supruga je bila  Hermina Šefer.

[2] Nav.delo,Šematizam, st. 109

[3] Bek Andrija rođen je 1900. godine. Diplomirao je hemiju na tehničkom  fakultetu  u  Brnu.  Stradao je  na  privremenom  radu  u Rusiji (u blizni Moskve)  1943.godine. Da je reč o porodičnoj teradiciji potvrđuje i to što je  Bek Đeno (rođen u Subotici 1896. godine, od oca Antala i mati Šarlote Šajber)  dobio 1952. dozvolu za sapundžiski zanat.

[4] IAS, F:235.27.646/1928

[5] IAS, F:70. UND

%d bloggers like this: