Prva građanska Bolnica u Subotici – povodom 165 godišnjice osnivanja (1841-2006)

Dr Emil Libman:

Prva građanska Bolnica u Subotici – povodom 165 godišnjice osnivanja (1841-2006)

(objavljeno kao članak autora dr Emil Libman: Otvaranje prve građanske bolnice u Subotici 1841. godine (68-73);  u časopisu Istorijskog arhiva Subotica, EX PANNONIA  broj 11/2007.

Posle povlačenja Turaka krajem XVII veka (1683-1699) zdravstvenu službu na teritoriji Bačke u prvoj polovini XVIII veka obavljali su, uglavnom, vojni lekari i hirurzi kao jedino zdravstveno obrazovano osoblje[1].

Civilno zdravstvo bilo je pod nadzorom Kraljevsko-mađarskog Namesničkog veća (Consilium Regium Locumtenentiale Hungaricum) koje je car Karlo VI  (1685-1740) za vreme svoje vladavine (1711-1740) ustanovio 1723. godine i na taj način obavezao Magistrate gradova da vode računa o siromašnim starim i bolesnim[2]. Imućni bolesnici lečili su se kod svojih kuća. Naredbom iz 1752. godine svaki županijski i slobodni kraljevski grad morali su imati civilno diplomirano zdravstveno osoblje – glavnog lekara (županijski odnosno gradski fizikus) koji će besplatno lečiti siromahe i podnositi izveštaje o zdravstvenoj situaciji u županiji odnosno gradu[3]. Ovom Naredbom upozoreni su Magistrati 1754. godine „(…) da ukoliko na teritorijama ima onih bez diploma, da ih pošalju odmah na polaganje ispita (…)”[4].

U Subotici tokom prve polovine XVIII veka nema ni gradskog fizikusa, ni hirurga niti ustanove u kojoj bi se mogla pružiti zaštita odnosno utočište ili zdravstvena pomoć starim i obolelim siromašnim građanima iako je prema popisu stanovništva iz 1720. godine bilo u subotičkom šancu (Status Militaris in Fossato Szabadtka) među 2200 duša i nekoliko bolesnih, ranjenih i nesposobnih za rad[5]. Sredinom XVIII veka (1743) Subotica je postala Privilegovana  kraljevska komorska varoš po imenom Sent Marija (Privilegiatum Oppidum Regio Cameralis Szent Maria)[6]. Zdravstvenu pomoć pružali su 1746. godine ranari-berberi koji su se vodili kao „hirurzi”[7], 1752. godine i zaklete babice (Obsteterices Adjurata)[8], a 1766. godine i neškolovane babice – časne sestre (Honestae Matronae)[9].

Emil Libman prilog 1

Lokacija građanske Bolnice 1838/39 po identifikaciji arhiteke mr. sc.Viktorije Aladžić i arhitekte mr. sc. Gordane Prćić Vujnović

Izdavanjem Opšteg normativa o organizaciji zdravstva (Normativum Generale in re Sanitatis) 1770. godine koji je predstavljano prvi pokušaj zakonskog regulisanja zdravstvene službe[10] sastavljenog od tada poznatog lekara, organizatora javnog zdravstva i osnivača „Bečke medicinske škole” Gerharda van Svitena (Swieten Gerhard van, 1700-1772), lekara na dvoru carice Marije Terezije (Mária Terezia, 1717-1780), Magistrati gradova u Habzburškoj monarhiji bili su obavezni da imaju i službu koja će se baviti zdravstvenim pitanjima i zadacima u skladu sa Normativom[11]. Isto tako Magistrati su bili u obavezi, da prema Uredbi iz 1778. godine osnivaju domove za zbrinjavanje nemoćnih i starih siromaha kao i bolnice za obolele siromašne građane[12].

Dokumenta tog vremena govore da se prvi diplomirani hirurg Johan Sibenburger (Siebenburger Johanneus) zaposlio u Subotici 1771. godine[13] a prvi diplomirani lekar Emerik Gogolak (Gogolak Franciscus Emericus) dolazi u Suboticu 1780. godine ali tek avgusta 1781. godine podnosi molbu da bude postavljen za redovnog gradskog fizikusa naglašavajući u molbi, da je tri godine uspešno obavljao lekarsku praksu u Zagrebu[14]. Ferenc Corda (Czorda Ferenc, 1749-1823) otvorio je 1780. godine prvu apoteku u našem gradu[15] a dve ispitane babice (Examinatis Obstetrices) su 1783. godine radile u Subotici[16].

Što se tiče osnivanja Doma za siromašne i nemoćne kao i osnivanja Bolnice za obolele siromahe znamo, da je jedna kuća dodeljena u tu svrhu u prigradskom naselju Ker (Rokus külváros) bila od nabijanice, premazana mešavinom blata i pleve, pokrivena trskom i nije imala patos u prostorijama niti bunar u dvorištu[17]. Iako ovako primitivno izgrađena, ona je sa svoje tri prostorije služila uglavnom kao Uboški dom u kome su 1774. godine boravila 33 prosjaka[18]. U svom Izveštaju iz 1785. godine o zdravstvenom stanju gradjana i zdravstvenim prilikama u gradu od jula do decembra 1784. godine, gradski fizikus Emerik Gogolak ne spominje, međutim, nikakvu zgradu koja bi mogla da služi kao Uboški dom[19].

Ovaj i ovakav Uboški dom služio je krajem XVIII i početkom XIX veka kao „Bolnica” (Domus Hospitalis) pa tako često nalazima nazive Xenodochium, Nosocomium, Hospitalium, Uboški dom za jednu te istu ustanovu.

Postoji podatak da je u Subotici bila kuća koju su nazivali „Gradska bolnica” i koja je iz nepoznatih razloga nestala u požaru početkom 1770. godine, što upućuje na činjenicu da je pod tim imenom i ranije postojala. Lokaciju ove kuće ne znamo a pretpostaljamo da je imala izgled kao i spomenuti Uboški dom[20].

Emil Libman prilog 2

Izgled prve građanske Bolnice (crtež arhitekte mr. sc. Ante Rudinski)

O bližem značaju naziva „bolnica” toga vremena saznajemo iz dokumenta 1811. godine kad se govorilo „da špitalj nije više čuvalište za napuštene, slabe i nemoćne uboge već zavod za bolesnike u cilju lečenja” odnosno iz dokumenata iz 1815. godine kada je doneta Uredba „da se u komunitativnim bolnicama ne smeju primati nemoćni i neizlečivi bolesnici” i iz 1825. godine „da se ne primaju ni hronično bolujuća lica već samo povremeno bolujuća ćelad”[21].

Dolaskom dr Antona Štrobla (Strobl Antonius, 1765-1830) 1792. godine u Suboticu koji je odmah postavljen za drugog glavnog lekara grada (Physicus Civitatis secundarius)[22] a 1798. godine imenovan za prvog glavnog lekara (Physicus Civitatis primarius)[23], grad je dobio stalnog i veoma agilnog lekara. On je sve dok je bio na tom položaju (do 1828.) pokušavao da poboljša zdravsto u našem gradu. Naglašavao je, da Uboški dom iako se naziva „bolnica” ne odgovara zdravstvenoj ustanovi: nema odgovarajući smeštaj za obolele, nema potreban materijal za lečenje (in Nosocomium nullus exstat qui exinde summe esset necessarius qui omnis aegri vel ulceribus aut vulnerabus effecti sunt), nema bolničara koji bi pružao negu i dr.[24].

U želji da se zgrada bolnice podigne, dr Štrobl je bio pokrenuo inicijativu da se novac za gradnju sakuplja dobrovoljnim prilozima i dobrovoljnim priredbama. Tako je mladi crkveni horovođa Đerđ Arnold (Arnold György, 1781-1848) održao koncert[25] a prilog za izgradnju bolnice uputio je, između ostalih, i Matija Vojnić, jedan od članova imućne porodice Vojnić iz Bajše[26].

Određena je i lokacija za izgradnju bolničke zgrade 1817. godine – današnji prostor Željezničkog parka i zgrade štamparije „Panonije”[27], ali do realizacije zamisli nije došlo.

Emil Libman prilog 3

Osnova prve građanske Bolnice (sastavio arhitekta mr. sc. Ante Rudinski), 1 hodnik sa polukružnim otvorima, 2 soba negovateljice, 3 prva bolesnička soba, 4 kuhinja, 5 komora, 6 druga bolesnička soba, 7 pretsoblje, 8 letnja soba, 9 soba za oporavak, 10 ulaz u podrum.

Kolera koja je 1831. godine epidemijski zahvatila ove krajeve Bačke i mnogim stanovnicima odnela život, navela je članove Magistrata da se više pozabave rešavanjem pitanja bolnice[28].

Emil Libman prilog 4 montaza

Inventar Bolnice iz 1841. godine

Kako materijalna sredstva nisu mogla nikako da se sakupe za izgradnju bolničke zgrade, doneta je odluka da se otkupi kuća naslednika Antala Trančika (Trántsik Antonius) – danas Dom vatrogasaca, jer je prema proceni jedne komisije odgovarala za zdravstvenu ustanovu[29]. Zgrada ima dugački ulični deo, prostor oko kuće je veliko i prostrano. Zemljište ima oko 1314 hvati što se retko može naći u samom gradu. Postoji prema ulici ograda od cigalja, kuća je odvojena od okolnih objekata zidom od naboja. U dvorištu je od cigalja izgrađen bunar (đeram) od bagremovog drveta. Sama zgrada ima više prostorija, veliki podrum i tavan, i zahteva izvesne popravke[30]. Prva građanska Bolnica na teritoriji Subotice, pored vojnih bolnica koje se spominju u više arhivskih izvora (npr. 1768, 1834, 1843[31]) počela je sa radom i prijemom bolesnika 1. oktobra 1841. godine.

Njen detaljan opis sadržan je u dokumentu koji nosi naslov „Inventar zgrade namenjene za gradsku bolnicu slobodnog kraljevskog grada Subotice otkupljene od naslednika Trančik Antala”. Opis zgrade, buduće građanske Bolnice, prema „Inventaru”:

  • na istočnoj strani zgrade nalaze se ulazna vrata kroz koja se uz šest stepenica ulazi u dugački hodnik popločan ciglom, sa polukružnim otvorima prema dvorištu,
  • sa desne strane je soba negovateljice, pod je od dasaka i ima peć, a četvorokrilni prozor sa špaletnama nalazi se prema istoku,
  • iz ove sobe ulazi se u prvu veliku bolničku sobu u kojoj su prema severu četiri četvorokrilna prozora sa špaletnama (soba ima peć, a pod je od dasaka),
  • iz ove sobe ulazi se u kuhinju, gde je četvorokrilni prozor sa rešetkama okrenut hodniku, pod i ognjište (pećnica) su od cigalja,
  • iz kuhinje se može izaći u hodnik a kroz druga vrata ući u
  • komoru u kojoj je dvokrilni prozor sa rešetkama okrenut hodniku, ima pod od cigalja i stepenište za tavan,
  • iz prve velike bolesničke sobe ulazi se u drugu veliku bolesničku sobu koja ima prema severu četiri četvorokrilna prozora sa špaletnama, pod je od dasaka i ima peć,
  • vrata iz ove sobe vode u pretsoblje gde je pod od cigalja i mesto za loženje (ložioni otvor) za peći koje su u bolesničkim sobama,
  • u pretsoblju su vrata koja vode u hodnik i vrata koja vode u letnju sobu u kojoj je pod od cigalja, nema peći a četvorokrilni prozor gleda prema hodniku,
  • iz druge bolesničke sobe se ulazi u sobu za oporavak (soba za rekovalescente) gde je prema zapadu četvorokrilni prozor sa špaletnama, pod je od dasaka i ima peć,
  • iz sobe za oporavak izlazi se u hodnik a iz hodnika prema zapadu niz šest stepenica od tvrdog drveta u dvorište,
  • pored ovih stepeništa nalaze se dvokrilna vrata koja vode u podrum u kojem je pod od cigalja a prostire se pod celom kućom u uzdužnoj polovini,
  • na zidu ulične ograde sa zapadne strane otvaraju se prema ulici mala vrata i velika drvena kapija.
  • Krovna konstrukcija cele zgrade je dobra, severna strana krova je od šindre, lima ili tvrdog drveta, tavanski prostor je pokriven mešanim blatom.
  • Od nameštaja u sobama se nalaze: 20 krevetnih okvira od dasaka mekog drveta, 20 stolica sa naslonom od tvrdog drveta, 10 dvostrukih stolova sa fijokama, 2 stolice za vršenje nužde (sobni WC) i 20 slamarica.[32]
Emil Libman prilog 5

Deo zgrade građanske Bolnice danas (Dom vatrogasaca) snimio: Hézső Zsolt.

Zahvala.

Pri obradi ovoga rada veliku pomoć pružili su mi Mr sc Ante Rudinski arhitekta, i zaposleni Istorijskog arhiva Subotica Rudolf Gerhardt i Hézső Zsolt, na čemu im se srdačno zahvaljujem.

Kratak sadržaj

Autor je dao kratak pregled zdravstvene službe u Bačkoj posle povlačenja Turaka i posebno stanje zdravstvene službe u Subotici tokom XVIII veka. U skladu sa Normativom o zdravstvenoj organizaciji, izdatog 1770. godine u Beču, u Subotici se krajem XVIII i početkom XIX veka čine pokušaji da se organizuje i bolnička služba. Ona je, međutim, tek kupovinom i adaptacijom kuće Antuna Trančika (današnji Vatrogasni dom) osnovana i počela sa radom prijemom bolesnika 1. oktobra 1841. godine.

[1] Balla Ferenc, Hegedűs Antal: Az egészség szolgálatában – A Bácska és Bánát egészségügye 900-1918. Újvidék, 1990. (Újvidék: Fórum) str. 81-97.

[2] Videti fusnotu br. 1

[3] Videti fusnotu br. 1

[4] Popov K. Higijenske prilike i zdravstveno zakonodavstvo XVIII veka u Bačkoj i Bodroškoj županiji. Zbornik radova XIX naučnog sastanka Društva za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije, Novi Sad, 1968, str.: 33-40.

[5] Mađar L. Popis domaćinstava subotičkog šanca 1720. godine. Koreni I – Svedočenje vekova. Subotica: Istorijski arhiv Subotica, 1991. (Novi Sad: Dobra vest). Str. 137-148.

[6] Doboš J. Diplomatičko-kodikološki prikaz privilegije komorske varoši Sent Marija iz 1743. godine. Koreni I – Svedočenje vekova. Subotica, Istorijski arhiv Subotica, 1991. (Novi Sad: Dobra vest). Str. 53-58.

[7] Videti fusnotu br. 5, O popisu posednika I njihove imovine za razrezivanje poreza po portama 1748. godine, str. 149-189.

[8] Prva matična knjiga rođenih, vinčanih i krizmanih. Subotica 1686-1755. Knjiga u Župnom uredu crkve Sv. Terezije u Subotici.

[9] Istorijski arhiv Subotica (u daljem tekstu IASu) F:261. Magistrat povlašćene kraljevsko-komorske varoši Sent Marija 1743-1779 (u daljem tekstu F:261) predmet broj 86/1766.

[10] Videti fusnotu br. 1 i 4; IASu, F:261, predmet broj 23/1771.

[11] Videti fusnotu br. 1

[12] Savić Lj. Stvaranje socijalnih i zdravstvenih ustanova u Vojvodini. Zbornik radova I naučnog sastanka Društva za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije – Sekcije SAP Vojvodine, Subotica, 1969. str. 182-187.

[13] IASu, F:261, predmet broj 4/1771.

[14] IASu, F:272. Magistrat slobodnog kraljevskog grada Subotice 1779-1849 (u daljem tekstu: F:272), predmet broj 11-B-87/pol.1781.

[15] IASu, F:272, predmet broj 15-A-26/pol-1783.

[16] IASu, F:272. predmet broj 7-B-53/pol.1792.

[17] Iványi I. Szabadka szabad királyi város története, II rész. Szabadka, 1892. Szabadka: Bittermann József (u daljem tekstu: Iványi I). str. 564-566.; IASu, F:272, predmet broj 11-A-37/pol.1815.

[18] Iványi I. str. 564-566.

[19] IASu, F:272, predmet broj 18-A-11/pol.1785.

[20] Videti fusnotu br. 17

[21] Videti fusnotu br. 12

[22] IASu, F:272, predmet broj 11-A-3/pol.1797.

[23] IASu, F:272, predmet broj 11-B-60/pol.1798.

[24] IASu, F:272, predmet broj 12-A-11/pol.1813.

[25] Vojnić Hajduk B. Moj grad u davnini – Subotica (1391-1941). Subotica, 1971. (Subotica: Panonija). Str. 59-60.

[26] Ulmer G. Posed Bajša, spahije i kmetovi (1751-1849). Filozofski fakultet u Novom Sadu – Institut za istoriju. Monografija, knj. 30. Novi Sad, 1986. (Bečej: Proleter). Str. 104-105.

[27] IASu, F:272, predmet broj 13-A-11/aec.1840.

[28] Pančić I. Kolera u Subotici 1873. godine. Subotica: Medicinski centar i DO „Monografija” Subotica, 1991. (Subotica: Minerva). Str. 95.

[29] IASu, F:272, predmet broj 13-A-11/aec.1840. i predmet broj 14-A-12-/aec.1840.

[30] IASu, F:272, predmet broj 13-A-11/aec.1840.

[31] IASu, F:261, predmet broj 78/1768; Nemzeti Újság, 1834. XI. 15.; Társalkodó No 33, Pest 1843. IV. 27.

[32] IASu, F:272, predmet broj 16-A-5/aec.1841.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: