„Glas Naroda“ 1933-1935

„Glas Naroda“

Subotičko glasilo “Jugoslovenske nacionalne stranke“ (JNS), desničarske dvorske stranke, osnovane 1931, koja je okupljala uglavnom ljude lojalne režimu i sklone brzom bogaćenju. Stranka je propagirala ideje kralja Aleksandara, koje je on proklamovao još 6. siječnja 1929. godine, uvodeći diktaturu.  „Glas naroda“ je bio tjednik, koji je donosio tekstove pisane latinicom, ekavicom ali i ikavicom. Time se, kao i  pojavljivanjem prvog broja upravo na Badnje veče, u petak 24.12.1933. godine – demonistrirala jasna orijentacija na domaće bunjevačko stanovništvo. Kao urednik se javlja Nikola Rapaić, a klavni i odgovorni urednik Antun Vuković – Čardaš, posjednik. U početku se kao izdavač javlja mjesna organizacija JNS, odnosno njen tajnik Ivan Rajčić, a od 9.3.1934. tajništvo stranke i  Matija Skenderović.

 

Zadnji broj  nosi datum 3.5.1935. godine. Pojavila su se ukupno 73 broja.

Ove novine su bile pod direktnim utjecajem, politički vrlo moćne, režimski orijentirane braće Ivandekić – odvjetnika dr Mirka, koji je imao mandat narodnog poslanika, i geodetskog inženjera Ivana, tadašnjeg gradonačelnika. Namjere su im bile vrlo jasne i očite, uz pomoć propagande i agitacije lista, zadržati vlast i ključne pozicije u gradu i okolici. Isprazna demagogija, očitovana već i samom naslovu,  provejavala je i sadržinom lista. Stavaranje “nerazrušivog tabora na severnoj točki naše države”, nuđenje mjesta “najvećim i najmoćnijim, kao i najmanjim i najsiromašnijim ljudima i staležima”, obraćanje narodu, tj. “njegovoj srži seljaku i radniku, bez kojih nema kruha, ruha, niti obrane” samo su neki od primjera te frazeologije.

Programski članak “Sloga i Glas naroda” u prvom broju, potpisao je Nikola Rapaić. Tamo iznosi osnove na kojima djeluje stranka, integralno jugoslavenstvo, borba za očuvanje jedinstva države. Od 2.2.1934. godine, njegovo ime se više ne sreće u impresumu.

Pretežiti dio sadžaja “Glasa Naroda” imao je karakteristike stranačkog glasila, sa saopštenjima stranačkih tijela i funkcionera, tek sa ponekim prilogom koji prati zbivanja u Subotici , zemlji ili svijetu.

Stilom i jezikom pisanja, bilo je jasno da je  usmjeren pretežito na niže socijalne slojeve, zemljodjelce. U predizbornim političkim borbama, pred petosvibanjske parlamentarne izbore 1935. godine, Ivandekići i njihovo glasilo našlo se pred velikim talasom nezadovoljstva. Zadnji broj se pojavio 3. svibnja 1935. Služeći se parafraziranjem metafora dr Mačeka  tada novine pišu da je “prsluk naš dobro zakopčan, da su mu  petlje čvrste” i da bi njegovo raskopčavanje moglo da dovede da “ostanemo goli”. Zagovaranjem tvde linije, nastavljanja vladavine čvrste ruke, oni u Subotičkom izbornom okrugu nisu uspjeli da privuku birače, kandidat na režimskoj listi dr Mirko Ivković Ivandekić   uspjeva da osvoji samo 11%  glasova, dok Josip Vuković Đido dobiva preko 50% podrške glasača. Tim rezultatom, sudbina “Glasa naroda” je bila odlučena, i on prestaje da izlazi.

 

Lit:      Dr Dušan Popov, Srpska štampa u Vojvodini 1918-1941, Novi Sad 1983.

Kolozsi Tibor, Szabadkai sajtó (1919-1945), Novi Sad 1979.

 

%d bloggers like this: