Subotica 1933. godine

Subotica 1933. godine po izvješću Kulturno-socijalnog odjela, Klasje naših ravni, 7 – 8, Subotica 2010, str. 102 – 107.

rukopis:

Subotica je u međuratnom periodu bila iza Beograda i Zagreba[1] treći grad po veličini, odnosno broju stanovnika, kojih je po državnom popisu 1931. godine bilo 100 058. Po zanimanju je od toga broja živjelo od poljodelstva – 49%[2], industrije i obrta – 17,8%, trgovine – 6,6%, od činovničkih poslova i slobodnih profesija – 9,4% a od ostalih zanimanja – 17,2% stanovništva.

Na čelu Subotice nalazio se gradski načelnik (gradonačelnik). Gradski izvršni organ vlasti bio je Senat. Predstavničko tijelo je bila Skupština ili Prošireni Senat[3]. Doduše on se popunjavao odlukama centralnih beogradskih vlasti, gradski zastupnici su postavljani u skladu sa omjerom političkih snaga koji je vladao u trenutačnoj državnoj izvršnoj vlasti, a samo u jednom navratu – 1927. godine su sprovedeni lokalni izbori. Na funkciji gradskog načelnika 1933. godine se nalazio Frano Vukić[4], koga zamjenjuje ing. Ivan Ivković Ivandekić[5].

Poslovanje, organizacija i administracija, polje rada gradske uprave je ipak bio plod naslijeđenog i vijekovnim[6] iskustvom uhodanog sistema. Tako se i nakon prijeloma 1918. godine zadržala podjela na odjeljenja: administrativno, ekonomsko, građevinsko-tehničko, ured velikog bilježnika, finansijsko, odvjetništvo, fizikat, vojno, ured za molbe i žalbe, ured  gradonačelnika, koja  je  sa  manjim  izmjenama  postojala  u  čitavom   međuratnom periodu.

U organizaciji mjesne gradske vlasti, od 1932. godine djeluje kao posebno odjeljenje Kulturno-socijalno, a  koje je imalo zadatak da pokriva tu oblast. Obavljalo je nadzor i kontrolu nad gradskim kulturnim ustanovama, školama, humanitarnim, prosvjetnim i nacionalnim udrugama i društvima. Do tada su se ti poslovi odvijali u prosvjetnom odjelu  administrativnog odjeljenja. Na čelu novoustrojenog gradskog odjeljenja nalazio se dr. Matija Evetović.

rukom Matije Evetovića pisana tabela

Sve ustanove i udruge ali i škole imale su obvezu da dostavljaju tom odjeljenju svoje kvaratalne kao i godišnje izvještaje, a ono ih je obrađivalo i sumiralo te takve izvještaje podnosilo gradskoj skupštini i gradonačelniku.

Iz obimnog predmeta sa signaturom IV 257/1934[7], godišnjeg izveštaja za 1933. godinu, gdje su sabrani pojedinačni izvještaji ustanova i udruga, na osnovu kojih je dr. Matija Evetović kao šef odjeljenja dao sumarni statistički presjek stanja na 8 stranica,  možemo dobiti okvirnu sliku školstva, kulture, socijale u gradu toga doba.

Najveću vrijednost ima upravo taj sumarni, prijegled, no i pojedinačni dopisi obiluju mnoštvom korisnih  informacija od kojih najveći dio i nije mogao da uđe u završni dokument koji je kreiralo odjeljenje.

Tako Odjeljenje na samome početku, za oblast prosvjete daje statistiku, gdje za 13 školskih ustanova u Subotici: Pravni fakultet, Državnu mušku realnu gimnaziju, Žensku realnu gimnaziju, Trgovačku akademiju, Mušku građansku školu, Žensku građansku školu, Rim.- kat. žensku građansku školu, Muzičku školu, Žensku zanatsku školu, Stenografsku školu,  I školsko nadzorništvo, II školsko nadzorništvo[8] i Šegrtsku školu,  u tabeli razrstava sve upisane učenike. Ukupno je bilo 13 803 upisanih[9]. Indikativan je kriterij svrstavanja učenika po narodnosti, gdje u skaldu sa proklamovanom državnom poltikom integralnog jugoslavenstva, postoje samo rubrike – Jugoslaveni, Mađari, Jevreji, ostali. Jasan je cilj –  pokazati, što sastavljači i ponosno ističu – da je apsolutna vjećina upisanih učenika u raznim školama jugoslavenska! U procentima je to iznosilo 57,74%. Po vjeri je bilo pravoslavnih 14,71, katolika 79,70, mojsijevaca 4,17, i ostalih 1,43 procenata. I iz njega je vidljivo da su Jugoslaveni dominantni po narodnosti pošto ih ima 296  (77,08%) od ukupnog broja od 384 nastavnika.

Zatim u izvještaju navode da o stanju u Sokolskom društvu podatke daju u posebnom  prilogu.[10]

O Gradskom pozorištu i bioskopu pak čitamo da je od 1.9. do 31.XII.1933. bilo održano u velikoj sali: 368 bioskopskih predstava, 5 dramskih, 20 đačkih, 1 sokolska, 3 sokolske matineje, a u maloj sali: 192 bisokopske predstave, 2 đačke i 4 koncerta.

Posebno je navedeno djelovanje  Hrvatskog pjevačkog društva Neven. Ono je po tim podacima održalo slijedeće priredbe:

„18.II.1933.     – kućnu zabavu

25.II.1933.       – godišnju zabavu/Karneval

30.IV.1933.     – Zrinjsko-Frankopan. akademiju

13.V.1933.      – vokalni koncert u Subotici

10.VI.1933.     – vokalni koncert u Bajmoku

1.  VII.1933.    – Vrtnu zabavu

31.XII.1933.    – Silvestrovo vječe

 

a od 29.IX. do 13.X.1933. turneju[11] po mjestima: Sarajevo, Mostar, Dubrovnik, Split, Gospić, Karlovac, Zagreb i Brod na Savi, te otkrilo spomne ploču na izvoru rijeke Bune. Hrvatsko pjevačko društvo Neven ima članova izvršujućih 80, a podupirućih 50 ukupno 130.“

Petar Pekić, Spomenica 

Spomenica pohoda Bunjevaca u svoju staru postojbinu, vlastita naklada, Subotica, 1933., 55 str

            Dati su zatim podaci o Gradskoj biblioteci. Ukupno je bilo 2432 čitalaca, o od toga čak 2411 muških i samo 21 ženski! Navodi se i da je ona bila otvorena u prostorijama Pravnog fakulteta 8.IV.1933. godine, „gdje je uređeno lijepo spremište za knjige i prostrana i vidna velika čitaonica.“

podaci za Gradsku biblioteku

broj čitalaca	muških	ženskih
2432	2411	21

broj čitalaca po zanimanju
zanatlija	4
nastavnika	19
učenika	2409

 

Program proslave Dana Grada

Proslava petnaestogodišnjice oslobođenja Subotice obilježavala se  10, 12. i 13. XI. 1933. i tom prigodom su predate diplome počasnim građanima Subotice: Mihajlu Bodiju, Dragomoru Milojeviću, Vladislavu Krupeževiću, Milanu Atanackoviću, Anti Živuloviću, dok je diploma Eduardu Heriotu predata preko poslanstva u Parizu.

Pod rubrikom –Prosvjetna društva, opisuju se: Pjevačko društvo Sv. Cecilije za koga saznajemo da je imalo dva svoja koncerta kao i da je gostovao Ćirilo-Metodski hor  iz Zagreba.

Za Francuski klub –Les amis de la France  kažu da je izdao 1070 knjiga svojim članovima, priredio 18 koncerata, od toga 3 javna, a održavao je i kurs francuskog jezika.

Bunjevačko momačko kolo je imalo 5 društvenih sastanaka i 13 sjednica.

Bunjevačka prosvetna Matica je bila raspisala novčanu nagradu za najbolji rad o životu i radu biskupa Ivana Antunovića u visini od 5000 dinara.

Pučki krug (Népkör)[12] je imao 16 predstava „iz raznih struka znanosti i umjetnosti“.

Pučka kasina „najstarija prosvjetna ustanova Bunjevaca“   imala je biblioteku od 811 svezaka, na koju je utrošeno 6089 dinara, a na poklon od Nikole Matkovića dobijena su djela biskupa Antunovića. Broj čitalaca je bio 292. Broj članova je bio 394. Iz studentskog fonda stipendiju je dobijao Geza Babijanović student tehnike, a iz fonda Marije Sudarević – učenici Vince Vuković i Ružica Sekelj.

Grad je imao obvezu i socijalnog staranja. Tako je jedna od mjera za najugroženije bila da se od gradskih prireza koji su mogli biti davani i u naturi – u žitu, obezbijedi određena količina za njih.  „Stariji ljudi preko 60 godina i udovice sa djecom dobivaju žita bez ikakvog rada, a mlsđi ljudi moraju raditi i za svaki dan dobivaju 8 kg žita.“ Tim putem je za 706 familija bilo dato preko 30 000 kg žita.

U Uboškom domu je bilo primljeno 45 muških i 20 ženskih lica kao i 19 djece. Umrlo ih je 28.

broj osoba 1933. godine u Uboškom domu

mjesec	primljeno				izašlo				umrlo
	odrasli		djeca		odrasli		djeca		odrasli
	m.	ž.	m.	ž.	m.	ž.	m.	ž.	m.	ž.
I	7	5	1	1	1	5	–	–	2	3
II	4	1	1	–	2	1	–	–	1	–
III	3	2	1	2	19	6	1	–	1	3
IV	7	2	5	1	7	2	3	2	1	1
V	2	1	–	–	2	1	1	–	2	1
VI	4	5	–	–	3	2	4	1	1	1
VII	2	1	–	1	1	–	3	–	2	1
VIII	2	–	–	–	–	–	2	–	2	1
IX	1	1	–	1	2	–	–	1	–	1
X	4	1	–	1	–	1	–	–	2	1
XI	4	–	1	–	1	–	–	–	1	1
XII	5	1	2	1	–	–	2	1	–	–
svega	45	20	11	8	38	18	16	5	15	13

Javna berza rada izvještava da je rada tražilo muških 6191 a ženskih 2202 – svega 8393.

Javna berza rada izveštaj za period 1.I. – 31. XII. 1933.

pregled fluktuacije radne snage
tražilo rada	muških	ženskih	svega
	6 191	2 202	8 393
ponuđeno rada	33	1 422	1 455
izvršeno posredovanje	33	1 222	1 255
otputovalo i otpalo	5 741	895	6 636
ostalo u evidenciji 31. XII.	417	85	502
izdato pomoći, redovne – 126 206 dinaravanredne                                  – 182 596 dinaraputne                                        –     4 166 dinara pomoć koristilo svega 2 129 lica izdatao 2 138 ručkova povlaštenom vožnjom koristilo se 4 691 lice, u iznosu od 224 54 dinara U Azilu (radničkom skloništu) prenoćilo ukupno 1 513 lica, sa 3 349 noćenja

Posebno su navedene humanitarne i socijalne udruge.

Jevrejska bolnica  je u toku 1933. dala je besplatnu njegu, opskrbu i lijekove za 170 bolesnika, koji su u Bolnici bili ukupno 3334 dana.

Dorovoljno vatrogasno udruženje radi u Subotici, Tavankutu i Žedniku.

            Dobro delo staralo se i hranilo 450 ljudi priredivši za njih 166 259 obroka „tople, ukusne hrane“ i kruha (500 gr.). Ta udruga je osnovana 1929.  i započela je sa radom naredne 1930. godine.

Broj lica koja su dobivala pomoć po godinama starosti

11 lica	30-40 godina
15 lica	41-50 godina
39 lica	51-60 godina
212 lica	61-70 godina
147 lica	71-80 godina
26 lica	81-90 godina
svega 450 lica

            Mjesni odbor Crvenog krsta je dijelio novčanu pomoć kao i odjelo i obuću za siromahe. Ta organizacija je imala 135 redovnih članova kao i 463 pomažućih članova.

Na čelu uprave je bio dr. Miodrag Aćimović prof. Univerziteta, potprijedsjednica je bila supruga dr. Josipa Martinisa – Kosara i supruga Petra Ognjanova – Olga. Tajnik je bio Dušan Stojković školski upravitelj, a blagajnik Radomir K. Vujić školski nadzdornik.

            Subotička jevrejska ženska zaduga i pučka kuhinja brinula za 90 obitelji, kojima je davala odjeću i obuću, ogrijev, toplu hranu.

Dobrotvorna zajednica Bunjevaka je davala zimske haljine i obuću za 165 djece.

Subotička ženska zadruga Milosrđe-Szeretet snabdijevala je 90 učenika osnovnih škola u Mlaki, doručkom, te  na taj način razdijelila je 1932 kg kruha i 3673 litre mlijeka.

Subotičko jevrejsko patronažno udruženje radilo je njegovanju 27 djece, koja su dobila stan, hranu, odijelo, školovanje i vjerski odgoj.

Ruski klub  je izdržavao 30 ljudi, nezaposlenih Rusa. Klub koji raspolaže sa bibliotekom od 1729 svezaka, izdavao ih je na čitanje članovima, održao 4 akademije u korist svojih siromašnih članova, a održano je i 6 popularnih predavanja.

Pod nazivom u izvještaju „privatne inicijative“ navodi se da je prof. dr. Ivo Milić dao 7500 dinara za nabavku ogrevnog drveta za siromašne višečlane porodice. Tako je po 1 kubni metar drva dobilo 133 porodice koje su imale četiri ili više dece.  Franjevački samostan dnevno daje ručak za 50-60 lica siromašnih lica a Župni rimokatolički ured izdržava 5-6 obitelji, dok je supruga gradonačelnika ing. Ivana Ivković Ivandekića na Božić darovala kolač od 1 kg za sve negovane u Uboškom domu.

 

U zaključku, šef odjeljenja, gradski savjetnik dr. Matija Evetović piše: „Kako se iz ovoga izvještaja vidi, građanstvo grada Subotice i pojedinci imaju osjećaja prema sirotinji i svojim sugrađanima i osobito u ovim teškim prilikama nastoje da ublaže glad i olakšaju sirotinji. O potrebi pomaganja bijednih i nevoljnih i nezaposlenih mislim da je u svakom članu gradskog Pretstavaništva na srcu i treba da se posvjeti što više pažnje za socijalno staranje u gradu Subotici.“

Stevan Mačković

---

[1] Godine 1921. Beograd ima 111 739,Zagreb 108 674 aSubotica 90 961 stanovnika.Po narednom državnom popisu 1931. godine Beograd broji – 238 775,Zagreb – 185 581 aSubotica 100 058 stanovnika.

[2] U tom periodu, na razini čitave zemlje taj je bio procenat znatno veći, iznosio je 77,3. To je jedan od pokazatelja gospodarske zaostalosti Kraljevine Jugoslavije.

[3] Predstavničko  tijelo  je  imalo  različit  broj  članova. U 1921. godini –  200,  1927.  – 100,  1929. – 60,  1934.  –  72. Tom  broju  se  dodavao  određen  broj  funkcionera koji su po dužnosti bili njegovi članovi. Ukupan broj službenika je isto varirao, od 516 – 1923. godine, do 340 početkom  1934. godine. Treba imati u vidu da je to samo osoblje u upravi, a   ukupan  broj  svih  gradskih  službenika,   uključivši   i   druge  gradske institucija –  biblioteku, muzičku školu, bolnicu, redarstvo ( do 1929 ), veterinarsku službu, putare, vatrogasce i  druge bio je mnogo veći. Historijski arhivSubotica (dalje HAS) HAS, F:47. Zapisnik  1929, list 190. Tabela o broju i stanju gradskih službenika.

[4] Frano Vukić je rođen u Dubrovniku 29.4.1890. kao  Franz Mayer. Diplomirao je pravo 1911. u Beču. Promijenio je prezime 1919. godine. Obavljao je čitav niz visokih funkcija, bio je policijski kapetan, veliki bilježnik, v.d. gradonačelnika. Po ličnom opisu bio je 168 cm visok, oči su mu bile zelene i nije imao kažiprst na desnoj ruci, što najverovatnije upućuje da je tim samosakaćenjem htio da izbjegne vojnu službu.

[5] Ing. Ivan Ivković Ivandekić (Subotica, 26.05.1882. – 6.11.1968.) geodetski inženjer, politički i javni djelatnik. On je obnašao dužnost gradonačelnika 1933-1934, odnosno pretsjednika općine 1934-1938. godine.

[6] Korijeni organizarane gradske vlasti dosežu u 1743. godinu, kada je grad bio izuzet od vojne uprave i po prvi puta uspostavio svoje civilne organe vlasti.

[7]   HAS, F:47. IV 257/1934. O radu svjedoči sačuvanih 28 knjiga i 31 arhivska kutija gradiva (1932-1941) toga odjeljenja. Za čitav fond F:047 Senat grada Subotice napravljen je sumarni inventar koji daje prijegled strukture i karakteristike gradiva. Ukupna količina iznosi 1093 knjige i 731 arhivska kutija.

[8] Odlukom Ministra prosvjete 1927.godine je izvršena formacija školskih srezova tako da su Prvom subotičkom školskom nadzorništvu pripale škole na teritorijama – subotički salaši i grad Subotica – odjeljenja sa državnim nastavnim jezikom dok su Drugo školsko nadzorništvo su činile škole u gradu Subotici i na salašima – odjeljenja sa mađarskim nastavnim jezikom. Iz uvoda sumarnog inventara koji je sastavila Tatjana Segedinčev, viša arhivistica koja je sredila fond F:22 Školsko nadzorništvo.

[9] Obuhvaćenost djece osnovnoškolskim (I-IV razred) obrazovanjem nikada nije bila potpuna. Tako na pr. 1923. godine postoje podaci da oko 2000 djece ne pohađa taj prvi stupanj školovanja. HAS, F:47. I 1/1923. Načelnički izveštaj navodi da u varoši ima 2053 muških i 2050 ženskih đaka, a po salašima 2032 muških i 1839 ženskih, ukupno 7974. Kaže se i da još 2000 djece tih generacija ne pohađaju škole.

[10] Društvo je svake godine tiskalo svoj godišnji izvještaj, te se u dopisu napominje da će on biti dostavljen.

[11] Ta posjeta je opisana i u posebnoj knjižici Petra Pekića, tiskanoj 1933. godine – Spomenica pohoda Bunjevaca u svoju staru postojbinu.

[12] „Pučki  krug“ ima tada 1439 članova. HAS, F:47.IV 3163/1933.