Javna burza rada, podružnica Subotica

Privatne burze rada kao posrednici između poslodavaca i radnika postojale su u Ugarskoj i prije Prv. svj. Rata. U tijekom rata gotovo sve ratujuće zemlje da bi pridobile radničku klasu za učešće u ratu i podnošenje velikih ratnih žrtava obećavale su socijalnu reformu i uklanjanje “velikih socijalnih nepravdi”. S druge strane, radikalizacija radničke klase u Europi koja se ogledala u povećanju broja članova socijalističkih partija i sindikalnih organizacija, kao i u višestrukom umnažanju radničkih štrajkova, bila je potaknuta i ruskom revolucijom. U takvoj historijskoj situaciji europska socijaldemokratija inicirala je međunarodno radničko zakonodavstvo koje je trebalo da obezbijedi zaštitu zdravlja radnika, očuvanje obiteljskog života i obrazovanje za radničku klasu. Osiguranje protiv nezaposlenosti bilo je istaknuto u prvi plan. Ove inicijative realizirane su na Mirovnoj konferenciji u Parizu na kojoj su usvojene “radničke odredbe” Mirovnog ugovora i osnivanjem Međunarodne organizacije rada (MOR). Sve članice Društva naroda bile su članice MOR-a, a time i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Zakonom iz 1926. godine Kraljevina SHS ratificirala je neke konvencije MOR-a, među kojima se nalazila i konvencija o nezaposlenosti.  Sa završetkom Prvog svjetskog rata Kraljevina SHS suočila se sa vrlo teškom socijalnom slikom, masama nezaposlenih demobiliziranih vojnika – radnika.  Od 1919. u Beogradu postoji Središna burza rada, osnovana od strane Ministarstva za socijalnu politiku Kraljevine SHS. Ona nije bila državna institucija jer je njome rukovodio upravni odbor sastavljen od predstavnika radničke i poslodavačke komore. Ona je imala zadatak da posreduje između poslodavaca i radnika, vodi statistiku o nezaposlenosti i slično. Paralelno postoje i sindikalne burze rada. Donošenjem Obznane od strane Vlade Kraljevine SHS 1920. godine zadat je udarac ne samo Komunističkoj partiji Jugoslavije, već i radničkom i sindikalnom pokretu u cjelini.

pecat JBR F 275 ak 66 Transformacija burzi rada od državnih ka javnim u Jugoslaviji izvršena je 1927. godine kada je doneta Uredba (Pravilnik) o organizaciji posredovanja rada, davanju neposredne pomoći besposlenim radnicima. Stopa nezaposlenosti u Jugoslaviji te i Subotici je konstantno rasla da bi kulminaciju doživela sredinom tridesetih godina u vrijeme velike gospodarske krize. Javna burza rada (JBR) koja je osnovana 1. siječnja 1928. u Novom Sadu pokrenula je i osnivala podružnicu u Subotici. To je bilo povezano i sa obezbeđivanjem prostorija za rad nove ustanove. Tako su gradske vlasti pronašle nekoliko privremenih lokacija na kojime je radila burza. Ona je prvo bila smeještena u prostorima na trećem katu objekta u Aleksandrovoj ulici br. 13 (Korzo, zgrada bivšega mlina),  zatim u Harambašićevoj 31 i s početka tridesetih godina u Gradskoj kući. Na tom mjestu ostaje do 1934. godine, kada se preseljava u Ulicu Paje Dobanovačkog 1. Posla je preko Burze u 1933. godini tražilo tražilo 6191 muških radnika i 2 202 radnica, svega 8393 nezaposlenih a uposlenje je našlo njih samo 1 233. Specifičnost ovih ravničarskih prostora  se aspekta nezaposlenosti se ogledala u tome da veoma veliki deo nezaposlenih radnika tražio, a u sezoni poljoprivrednih radova i nalazio rada upravo u tim djelatnostima. Broj industrijskih nezaposlenih radnika je bio znatno manji. Isto tako, od ukupnog broja onih u evidenciji Berze, većinu su činili oni radnici koji su dolazili iz drugih krajeva. U 1934. godini gradske vlasti su donijele odluku, besplatno ustuple zemljište i dozvolile da se na uglu današnje Zmaj Jovine i Đure Đakovća započne sa podizanjem nove zgrade za burzu odnosno Radnički dom.JAVNA BERZA

Objekat je građen od 1937. do 1939. godine, po projektima novosadskog arhitekte Đorđa Tabakovića. Planirana cijena mu je bila 2 milijuna dinara. Kancelarije Burze su bile u prizemlju, u suterenu javno kupatilo a na katovima radničko prihvatilište – azil sa 50 kreveta. Tada je Ante Čehić vodio subotičku filijalu. U svom djelovanju Burza je davala pomoć u naturi ili nizu manjih novčanih davanja, kao na pr. putnu pomoć u obliku 50% povlastice za voznu kartu nezaposlenim radnicima koji su putovali po zemlji u potrazi za poslom. JBR su ukinute 1946. godine u čitavoj zemlji.

Izvori: HAS, F:275.66; F:47. XV 220/1928; F:47. IV 257/1934; F:47. II 4656/1938

Lit: Dr Milica Milenković, dr Toma Milenković, Zapošljavanje u Srbiji. Od začetka do oslobođenja zemlje 1944, knjiga I i II, Republički zavod za tržište  rada, Beograd 2002, str. 344; Žombor Sabo, Stepski grad, Subotica 2002.

%d bloggers like this: