Jeremić, Risto, liječnik, povjesničar zdavstvene kulture, publicista
Jeremić, Risto, liječnik, povjesničar zdavstvene kulture, publicista (Foča, 18.05.1869. – Mostar, 16.09.1952.)
Školovao se u rodnom mjestu, Sarajevu, Dubrovniku, Beču i Gracu, gdje je doktorirao 1897. Usvršavao se i postao hirurg, radio kao šef hirurgije u tuzlanskoj bolnici. U Prvom balkanskom ratu (1912) bio je u Kragujevcu kao dobrovoljni hirurg. Uhapšen je i osuđen nakon atentata na prestolonaslijednika F. Ferdinanda, amnestiran 1917. Nakon 1918. godine radio kao upravitelj bolnice u Sarajevu. Na izborima za Konstituantu 28.11.1920. dobio mandat na zemljoradničkoj listi, ali ga je ubrzo vratio.
U Suboticu dolazi 1923. godine na mjesto šefa ambulante Direkcije državnih željeznica, da bi 12.06.1926. godine bio izabran za docenta i honorarnog profesora sudske medicine na subotičkom Pravnom fakultetu. Držao je predavanja iz toga predmeta na trećoj godini sa honorarom od 50 dinara po času.
U to zvanje – honarnog profesora ponovno je izabran i 1932. godine.
U 1934. (1.11.1934.) mu je uvažena mu ostavka. Angažiran u nacionalnom radu, jedan od osnivača Srpskog kulturnog kluba 1936. godine.
Sa izbijanjem Drugog svjetskog rata se vraća u Sarajevo, odnosno Pljevlja.
Na njega i njegovu karijeru, veliku utjecaj je imalo poznanstvo sa Jovanom Cvijićem u 1911. godini. Od tada se posvećuje i radu u oblasti društvenih znanosti, u prvom redu proučavanju povijesti zdravstvene kulture, te nacionalne povijesti, kao i etnologije, antropologije i drugih disciplina.
O Bunjevcima je napisao dva članka koja su publikovana u subotičkom Književnom severu. U posebnom broju O Bunjevcima od 1.4.1927. (knj. III, sv. 3. i 4.) u rubrici Podaci i dokumenta napisao je članak Beleške o Bunjevcima, koji je podiljeljen na tri poglavlja: O bunjevačkim prezimenima, bunjevačke narodne pesme i O nazivu Bunjevac (str. 158-165). Služio se tada poznatom literaturom autora Jovana Cvijića, Alekse Ivića, Mije Mandića, Blaška Rajića. U prvom dijelu pokušava da analizira 90 bunjevačkih prezimena. Daje podatke od kada se mogu datirati, na kojim teritorijama su rasprostranjena i kojim vjeroispovjetima pripadaju. U drugom, kraćem dijelu, zasnovanom na radovima Blaška Rajića, ocrtava bunjevačke narodne pjesme pronalazeći u njima dublje konture migracijskog druma i etape bunjevačkih predaka. Ne dajući konačno rješenje o podrijetlu naziva Bunjevac, izlaže nekoliko tada ukorijenjenih teorija o tom pitanju, u trećem dijelu svoga rada.
Sličan je i članak Bunjevačka prezimena, (Književni sever, VI (1930.) sv.7.-10., str. 252-259.),
Autor je i članka Bukin, jedno šokačko naselje u Bačkom Podunavlju, Glasnik Geografskog društva, sv. 12, Beograd, 1926., str. 95-102.
Lit :
Dr Emil Libman: Građa za medicinsku bibliografiju Subotice (1828 – 2005), Subotica 2008, str. 91-97.
