Jakša Damjanov

DAMJANOV, Jakša (Kaštel Gomilica, 26. VII. 1901. – Zagreb, 17. I. 1967.), odvjetnik i političar. U Suboticu se doselio 1921. god. Od hrvatskog nacionalista u mladosti sredinom 1930-ih postao je istaknuti predstavnik lijeve inteligencije, a do kraja svojega političkog djelovanja 1946. bio je vječiti oporbenjak i na strani ugroženih – po političkom uvjerenju komunist, ali nikad član Partije. Bio je suradnik sindikalnog lista Szervezett Munkás (Organizirani radnik) do njegove zabrane 1929. te časopisa Híd (Most). God. 1936. organizirao je veliki štrajk agrarnog proletarijata i mjesni Narodni front, savez lijevih građanskih stranaka, socijalista i komunista radi zajedničkog otpora diktatorskom režimu i fašizmu. U izbornu utrci kandidiran je u Bačkoj Topoli na listi Udružene oporbe 1935. i opet 1938. godine, ali bez uspjeha. Njegov najviši doprinos političkoj kulturi regije nalazi se u publicistici: uređivao ljevičarski list Népszava, 1935.-36. i 1939.-40., a 1939. pokrenuo je i bratski list Narodni glas, glasilo Stranke radnog naroda (pod utjecajem Komunističke partije), koji je prestao izlaziti već nakon 7. broja, u trenutku kad je imao 25.000 pretplatnika – 1940. g. obje su novine zabranjene. Iste godine u obiteljskoj kući Damjanovljevih (250 godina stara kuća ženine obitelji na adresi Magyar utca 100, u današnjoj Ulici Zrinskoga i Frankopana br. 20) neko se vrijeme uređuje i časopis Híd, koji je od 1938. do 1940. bio organ Komunističke partije. Tijekom 1940. sudjeluje  u osnivanju trgovačkog društva za izvođenje građevinskih poslova – Trud.

Odvjetnik u Subotici bio je 1933.-41. te 1945.-47. U sudskim procesima branio je komuniste. Zbog svojih je aktivnosti od 1940. do 1953. nekoliko puta završavao u zatvoru: predratne jugoslavenske vlasti zatvorile su ga na nekoliko mjeseci u Bileći (u to su vrijeme u istom zatvoru bili i Ivo Lola Ribar te Moše Pijade), 1941. nakratko su ga u dva navrata zatvarale i madžarske vlasti u Subotici, i ponovno 1944. na nekoliko mjeseci. Za vrijeme rata održavao je veze s članovima Partije i pomagao obitelji osuđenih. God. 1948. napustio je Suboticu i otišao u Zagreb i Opatiju zbog prijetnje uhićenjem, no ubrzo se vratio. Radio je u gradskoj administraciji, kada je 1950. po njega došla UDBA te je tri mjeseca proveo u zatvoru zbog «neprijateljske agitacije». God. 1951. optužen je da je nagovarao seljake na napuštanje zadruge te je osuđen na dvije godine zatvora, koje je izdržao u Požarevcu. U to je vrijeme bio među rijetkim odvjetničkim uredima u kojima su seljaci mogli sastaviti molbu za izlazak iz zadruge, a posjednici obraniti dio svoje imovine. Kratku je satisfakciju za svoj ljevičarski angažman imao samo neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, kad je bio predsjednik pokrajinskoga Narodnog fronta i zastupnik u Skupštini AP Vojvodine. Tada se borio za Republiku Vojvodinu i branio lokalne Nijemce. U Zagreb se oselio 1960.-ih godina, gdje je uskoro i umro. Pokopan je u Kaštel Gomilici.

 

Lit.: S. Mačković, Ideološko-politička orijentacija listova «Népszava» i «Narodni glas», Godišnjak Društva istoričara SAP Vojvodine, Novi Sad, 1983; Š. Mesaroš, Mađari u Vojvodini, 1929-1941, Novi Sad, 1989.

 

N. Ušumović i S. Mačković

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: